POVIJANJE PRIJEVREMENIH IZBOJA NAKON SADNJE S CILJEM UBRZANOG POTICANJA POVEĆANE RODNOSTI
 |
| Povijanje izboja ispod horizontale |
Manipuliranje sa kutom grananja postranih izboja važan je način poticanja brzog ulaska stabala jabuka u rod. Odmah nakon sadnje povijanjem prijevremenih izboja knip sadnice, ispod horizontale, smanjujemo bujnost mladih stabala, koja i inače u juvenilnom stadiju imaju tendenciju jačeg vegetativnog porasta. Na ovaj način potenciramo zametanje cvijetnih pupova za slijedeću vegetaciju, i rani ulazak u ozbiljniji rod, pa se pod opterećenjem te grane još više povijaju ispod horizontale. Ovi plodovi su snažan konkurent za raspoloživa hraniva, te značajno umanjuju porast grana, pa ne prijeti mogućnost da one prerastu svoj planirani vegetativni prostor. U okomitoj poziciji uslijed utjecaja hormona rasta, tj. apikalne dominacije vrhova, izboji rastu znatno bujnije i umanjeno im je formiranje cvijetnih pupova. Grane sa izrazito okomitim kutem grananja bolje je odmah ukloniti tkz. obnavljajućim rezom, tj (duch cut), koji provocira obnovu grane iz spavajućeg pupa pod puno povoljnijim kutem grananja. Ako bi ručno povijali izboj koji raste pod izrazito oštrim kutem, lateralni pupovi imaju preveliku energiju rasta, te dolazi do naglog prorastanja novih izboja u uspravni duži izboj, koji neće moći formirati cvijetne pupove.
Grane koje su slabije ili srednje bujnosti u pravilu iz lateralnih pupova razvijaju kraće izboje, koji postaju rodni. Kod uzgojnih sklopova srednje ili niske gustoće, stablo mora rasti vrlo brzo da bi popunilo svoj predviđeni prostor, dok kod suvremenog uzgoja jabuka u gustom sklopu, sa razmacima između sadnica od 0,8-1,20 m, trebamo izazvati slabi do umjereni porast. Kada smo posadili dobro razgranate knip sadnice, gotovo da i nemamo potrebe za rastom postranih grana. Ovdje je potrebno samo potencirati što veći porast provodnice, kako bi čim prije dosegla svoju konačnu visinu. Ovo postižemo tako što odmah nakon sadnje ručno povijamo prijevremene izboje ispod horizontale, kako bi im ograničili rast i zadržali ih u planiranom prostoru. Kada je riječ o uzgojnom obliku dugog vretena tkz. tall spindla, koji je dominantan uzgojni oblik u Sjevernoj Italiji , u jednoj od najrazvijenijih voćarskih regija u Europi ( Bodense, Sout Tirol), koji se najčešće podižu u sklopu (3m x 1m), tada je ključno da se postrani izboji odmah nakon sadnje poviju ispod horizontale, smanjujemo im bujnost, tako da gotovo da i nemamo porasta u prvoj vegetaciji, formira se puno cvijetnih pupova te ulazimo u veći rod u drugoj vegetaciji, što spriječava formiranje grana drugog reda te se krošnja zadržava u predviđenom vegetacijskom prostoru.
 |
| Suvremeni nasad jabuka u trećoj godini uzgoja |
Kod naših voćara čest je slučaj da sade razgranate knip sadnice u gusti sklop prilikom formiranja vitkog vretena i njegovih modifikacija, bez povijanja prijevremenih izboja, ali i bez uklanjanja grana koje rastu pod oštrim kutem, ili grana koje direktno konkuriraju provodnici. Zbog toga se često dešava da u 2 ili 3 godini donje grane postanu prebujne i prerastaju predviđeni prostor, te konkuriraju provodnici, što zahtjeva njihovo uklanjanje. Uklanjanjem ovih grana dolazi do povećavanja bujnosti stabla, što dodatno otežava obuzdavanje krošnje tj. postizanje toliko željenog balansa između rasta i rodnosti. Prilično jednostavna radnja povijanja izboja netom nakon sadnje, čini grane rodnima i omogućava samo male korekcijske rezidbe prorjeđivanja, i izmjenu grana kroz prvih 5-8 godina, u jako uskom vegetacijskom prostoru guste sadnje, kakav imaju forme vitkog vretena. Kod nas u Slavoniji klima je takva da nakon obavljenog prvog povezivanja nakon sadnje , sve ostale izboje na provodnici u drugoj i trećoj godini nije potrebno povezivati, jer je snaga rasta takva da su izboji kraći i manje bujni, te se stignu na vrijeme formirati cvijetni pupovi na vrhu izboja, tako da se ove grane pod teretom roda uspiju same povinuti ispod horizontale, te se prirodnim putem, bez intervencije voćara uspostavlja balans, te stablo formira konusni oblik krošnje, koji omogućava odličan pristup svjetlu u sve dijelove krošnje, što uz druge agro i pomotehničke mjere dovodi do povećanja kvalitete plodova . U toplijim krajevima sa blagom zimama, na plodnim tlima često se zna dogoditi da se izboji nastali u drugoj ili trećoj godini ne mogu sami povinuti pod teretom uroda jer imaju preveliku energiju rasta i postanu prejake prije negoli se razviju plodovi koji bi ih svojom težinom povinuli. Zbog toga u tim klimatima voćari moraju kroz 3 godine povijati ručno izboje, sve dok se ne uđe u puno plodonošenje.
NAVODNJAVANJE I FERTIRIGACIJA
 |
| Akumulacija vode za navodnjavanje |
Velike razgranate knip sadnice često ulaze u stanje stresa odmah nakon sadnje, usprkos adekvatnoj vlazi tla u zoni korijenovog sustava. Razlog ovome je oštećeni korjenov sustav tek posađene sadnice, koji ne može adekvatno opskrbiti sadnicu vodom bez održavanja konstantnog navodnjavanja. Velike razgranate sadnice proizvode veliku lisnu površinu ubrzo nakon sadnje, za razliku od šiba, što stvara potrebu za izrazito velikim količinama vode kako bi se održao turgor, i omogućilo da se regenerira oštećeni korjenov sustav kako bi mogao preuzeti svoju punu funkciju. Prošlih godina često smo imali slučajeve kada bi naši voćari u Istočnoj Slavoniji ušli u proljetnu sadnju voćnjaka, sa kvalitetnim knip sadnicama, bez instaliranog sustava za navodnjavanje , zatim bi došla ekstremno sušna godina koja bi uzrokovala potpuni zastoj u vegetaciji, ali i veliki postotak neprimljenih sadnica, što je izazvalo velike gubitke. Za jednu vegetacijsku godinu odgođen je ulazak u rod, te je otežano postizanje predviđenog rodnog volumena. Svjedoci smo u RH sve sušnjih godina u posljednje vrijeme, pa čak i u našim najzapadnijim djelovima poput Međimurja, stoga se niti ne preporuča kretanje u sadnju jabuka bez već pripremljene armature ( stupci, prva žica), postavljen sustav za navodnjavanje i obilježena sadna mjesta. Ovo će omogućiti da odmah nakon sadnje, sadnice dobiju vodu u potrebnim intervalima. U prvim tjednima, dok se ne omogući regenaracija korjenovog sustava potrebno je održavati konstantnu vlagu u zoni korijena. Osim konstantnog navodnjavanja, potrebno je tjedno dva puta ići sa fertirigacijom sa niskim dozama dušika, kroz 12 tjedana tjekom prve vegetacije ( u našim uvjetima do 15.07), što će znatno ubrzati postizanje konačne visine stabla i popunjavanje rodnog volumena tj. brzi ulazak u prvi značajniji rod. Gnojidba klasičnim mineralnim gnojivima poput KAN-a, širom ili u trake, često nije efektivna, posebno u sušnijim klimatima, jer prođe puno vremena od primjene gnojiva do njegovog usvajanja od strane korjenovog sustava. Kod uzgojnog oblika kakav je dugo vreteno, gdje nam gotovo i nije potraban rast bočnih izboja , fertirigacija sa dušikom u prve dvije godine, uz navodnjavanje ključna je, kako bi izbjegli vodni stres nakon sadnje. Na ovaj način brzo dopremamo lako pristupačan dušik do korjenovog sustava, što omogućuje rani porast provodnice i brzo dosezanje njene konačne visine, s temeljnim ciljem da već u drugoj i trećoj godini ostvarimo značajnije prinose. Nakon prvih nekoliko godina potrebnih za formiranje uzgojnog oblika, sa postizanjem punog rodnog volumena i balansa između rasta i rodnosti, stablo ulazi u puni rod, te treba svesti upotrebu dušika na razinu, koja će biti dostatna da se postignuti balans i održava. Međutim, potrebno je pripaziti da prekomjernom upotrebom dušika nebi poremetili ravnotežu između rasta i rodnosti . Potrebne godišnje količine dušika kalkuliramo na temelju specifičnih potreba sorti (bujne, slabobujne), prema statusu zaliha slobodnog dušika u tlu (N-min metoda), tipu tla ( pjesak - glina), prema kondicijskom stanju voćaka, te uzgojnom obliku. U tijeku vegetacije dostupne su nam analize lista na sadržaj hraniva, pa nam to može biti kontrola adekvatne opskrbljenosti hranivima. Uzevši sve ove parametre u obzir kroz par godina voćari na svojim lokacijama steknu pravi uvid u optimalne količine dušika potrebne za nesmetan rast i razvoj jabuka.
Nema komentara:
Objavi komentar