 |
| Zaraza na korijenovom vratu (P.Cactorum) |
Nažalost, ovih dana sam svjedok jake pojave
sušenja mladih i starih stabala
krušaka i jabuka od posljedica
vlažne truleži korijenovog vrata i
vlažne truleži korijena. Ovo je i direktna posljedica prošlogodišnje
vlažne godine, koja je pogodovala širenju ove
opasne bolesti. Sada na ovom mjestu ne želim ulaziti u povijest,biologiju i simptome ove bolesti, već prije svega predložiti niz praktičnih mjera kako bi u buduće čim bolje prevenirali širenje ove bolesti na ostale ne zaražene sadnice. U pisanju ovog teksta koristio sam se i materijalima poznatog fitopatologa
V.K. Gupte. Budući je
gljivica uzročnik ovih bolesti u manjem ili većoj mjeri
biološki prisutna u tlu, koje je samo po sebi kompleksan sistem, vrlo je teško , gotovo nemoguće djelovati u smislu njenog iskorjenjivanja iz tla, ali u praksi se koristi kombinacija
agrotehničkih , bioloških i kemijskih mjera. Još davne 1938 god ( Stevens ) , je kao mjeru za smanjenje zaraza
korijenovog vrata predložio
pomo-tehničku mjeru, gdje bi se mjesto cijepljenja između podloge i plemke podiglo minimalno
30 cm od razine tla. Smith (1950), preporuča kao obaveznu mjeru prije sadnje plantaža provođenje agomelioracijskih zahvata ( drenaža) odvodnje suvišnih površinskih voda, kako bi se tlo čim bolje prozračilo. Svakako je od izuzetnog značaja uopće izbjeći sadnje nasada na teškim i
slabo aeriranim tlima, a ako to već i radimo potrebno je popraviti takva tla unošenjem većih količina
organske tvari i postavljanjem
drenaže. McIntosh (1975), je predlagao sadnju jabuka na
humke, kako bi se umanjila mogućnost zaraza. Svakako je u praksi potrebno izbjegavati svaki vid
ozlijede podloge u razini tla i potrebno je tlo održavati
čistim od korova. Postojali su i prijedlozi da se oko spojnog mjesta između podloge i plemke a koje je posađeno u razinu tla
odstrani zemlja, kako bi se spriječio direktni kontakt sa gljivicom.
