Bolesti i štetnici

Kako primjena Ca materijala utječe na kvalitetu trešanja ??

Kod  nas je proizvodnja trešanja nažalost nedostatna, i malo se proizvođača odlučuje za investiranje u uzgoj trešanja. Suvremene nasade možemo gotovo nabrojati na prste jedne ruke, a u Slavoniji se nešto ozbiljniji nasadi pokušavaju formirati na širem područjuAljmaškog brda te na područjuBaranje. Za sada su to jako malepovršine. Jedan od bitnih činitelja u proizvodnji trešanja je utjecajsadržaja Ca na kvalitetu iskladišnu sposobnost plodova. Do sada je objavljeno dostaznanstvenih radova na ovu temu i svi ističu neobično veliku , možda i ključnu ulogu ovogmakro hraniva na kvalitetu plodova trešnje. Skupina istraživača sa Oregon State University otkrila je da usmjereni tretmani sa kalcijevim materijalima u vegetaciji,  i nakon berbe mogu unaprijediti kvalitet plodova trešanja u smislu njegove skladišne sposobnosti, ali i ostalih kvalitativnih osobina. Ovo je izuzetno bitno ukoliko proizvođači trešanja imaju namjeru trešnje prevoziti na veće udaljenosti. Istraživači su otkrili nizzanimljivih informacija u pogledu utjecaja kalcija na različita oštečenja pokožice trešanja ( cijepanje, rupičavost, brazdanje, posmeđenja).

Plodovi trešanja desno sa simptomima rupičavosti. Fotografija je preuzeta sa
http://californiaagriculture.ucanr.edu/

Rupičavost može biti uzrokovana toplinom ili mehaničkim oštečenjima, a očituje se uodumiranju i sušenju stanica mezokarpa na pokožici plodova trešnje. Puno šteta se i inače dogodi tijekom berbe i pakiranja, a trešnja i inače ima visoki stupanj respiracije, pa je posebno osjetljiva na ova oštećenja. Kalcij ima veliku važnost u izgradnji staničnih stijenki, a posljednično tome i u njihovoj čvrstoći.  U praksi su plodovi većine voćaka, pa tako i trešanja deficitarni u pogledu sadržaja kalcija, jer je njegova mobilnost i biljnom tkivu nažalost vrlo mala. Kisela tla, visoke temperature u vegetaciji, slabo opterećena stabla, nestabilan vodni režim, svakako negativno djeluju na dostupnost ovog hraniva..Dr. Yan Wang je radio pokuse na više sorti trešanja i ustanovio je razine kalcija koje su se u plodovima kretale od 300 - 600 ppm.  Jasno se pokazalo da su plodovi sa većim sadržajemkalcija bili čvršči i sa slabije izraženom rupičavosti ( pitting). Takvi su plodovi bolje podnosili put do ciljanog mjesta trženja. Najbitnije je bilo pronaći efikasan način da se u što kraćem roku, podigne razina kalcija u plodovima. U pokusima su se radile aplikacije sa različitim kalcijevim materijalima prije berbe i neposredno poslije berbe tijekompothlađivanja i obje su varijante pokazale obećavajući potencijal. Najbolji rezultati su se pokazali kada se odrađivalo šest tjednih aplikacija započevši od trenutka kada košticazapočinje sa okoštavanjem, pa završno sa tjedan dana prije projicirane berbe.Koncentracija od 0,1 % se pokazala kao najboljom u aplikacijama, a koncentracije sa preko0,15 % mogu dovesti do oštećenja na listovima. U istraživanju radilo sa kalcijevim kloridom, kalcijevim nitratom, kalcijevim citratom, te helatnim kalcijem. Rezultati pokazuju da je bitnija češća frekvencija tretmana nego samo vrijeme tretmana, a listovi su što je i očekivano pokazali veću osjetljivost u ranijoj fazi razvoja. Pokazalo se i da je gledano na čvrstoču plodova,  helatni oblik kalcija, primjenjen  u koncentraciji od 0,05 %,bio učinkovitiji od kloridnog i nitratnog oblika kalcija primjenjenih u 0,1 - 0,15 %koncentraciji, kao i od kalcijevog citrata primjenjenog u koncentraciji od 0,07 %. Ovi tretmani su pokazali i da se nakon trotjednog hlađenja umanjila rupičavost, posmeđenja , te gubitak čvrstoće. Pokazalo se i da je samo pet minuta potapanja u hladnu vodu u procesuprethlađivanja (brzo smanjenje poljske temp.plodova), u koju je bilo dodano od 0,2 - 2 %kalcijevog klorida bilo dovoljno da se znatno poveća razina kalcija u plodovima. Prema Wangu razina kalcija u plodovima na ovaj način se povećala od 30 -190 %, što je ovisilo o koncentraciji kalcija u vodi i o pojedinoj sorti trešanja.

U konačnici ja nakon odrađenih tretmana sa kalcijem prilikom pothlađivanja primjećeno da se umanjila rupičavost, i pucanje plodova, povećala čvrstoća i smanjilo propadanje plodova. Otkriveno je i da su koncentracije od 0,2-0,5 % bile dovoljne da se plodovi dobro očuvajudo tri tjedna u skladištu. Znanstvenici širom svijeta i dalje istražuju ulogu kalcija u proizvodnji trešanja u smislu njegovog pozitivnog djelovanja na kvalitetu ali i na povratnu cvatnju , prinos i veličinu plodova, tako da se mogu očekivati iznalaženja novih rješenja u načinima, vremenu i količinama primjene kalcijevih materijala, a sve sa ciljem daljnjeg podizanja kvalitete plodova i njihovog čim duljeg čuvanja.

KAKO REDUCIRATI TRULEŽ KORIJENOVOG VRATA
 (Phytophthora cactorum)

Zaraza na korijenovom vratu (P.Cactorum)

Nažalost, ovih dana sam svjedok jake pojave sušenja mladih i starih stabala krušaka i jabuka od posljedica vlažne truleži korijenovog vrata i vlažne truleži korijena. Ovo je i direktna posljedica prošlogodišnje vlažne godine, koja je pogodovala širenju ove opasne bolesti. Sada na ovom mjestu ne želim ulaziti u povijest,biologiju i simptome ove bolesti, već prije svega predložiti niz praktičnih mjera kako bi u buduće čim bolje prevenirali širenje ove bolesti na ostale ne zaražene sadnice. U pisanju ovog teksta koristio sam se i materijalima poznatog fitopatologa  V.K. Gupte. Budući je gljivica uzročnik ovih bolesti u manjem ili većoj mjeri biološki prisutna u tlu, koje je samo po sebi kompleksan sistem, vrlo je teško , gotovo nemoguće djelovati u smislu njenog iskorjenjivanja iz tla, ali u praksi se koristi kombinacija agrotehničkih , bioloških i kemijskih mjera. Još davne 1938 god ( Stevens ) , je kao mjeru za smanjenje zaraza korijenovog vrata  predložio pomo-tehničku mjeru, gdje bi se mjesto cijepljenja između podloge i plemke podiglo minimalno 30 cm od razine tla. Smith (1950), preporuča kao obaveznu mjeru prije sadnje plantaža provođenje agomelioracijskih zahvata ( drenaža) odvodnje suvišnih površinskih voda, kako bi se tlo čim bolje prozračilo. Svakako je od izuzetnog značaja uopće izbjeći sadnje nasada na teškim i slabo aeriranim tlima, a ako to već i radimo potrebno je popraviti takva tla unošenjem većih količina organske tvari i postavljanjem drenaže. McIntosh (1975), je predlagao sadnju jabuka na humke, kako bi se umanjila mogućnost zaraza. Svakako je u praksi potrebno izbjegavati svaki vid ozlijede podloge u razini tla i potrebno je tlo održavati čistim od korova. Postojali su i prijedlozi da se oko  spojnog mjesta  između podloge i plemke a koje je posađeno u razinu tla odstrani zemlja, kako bi se spriječio direktni kontakt sa gljivicom.

Stabla krušaka počinju se sušiti uslijed
 zaraze sa P. Cactorum

 Tla sa visokim razinama podzemnih voda i loše drenirana tla nikako ne bi smjela doći u razmatranje za voćarsku proizvodnju. Rasadničari su obavezni provoditi sve fitosanitarne mjere, kako bi kontrolirali ovu bolest u rasadnicima te redovno mijenjati tlo za uzgoj sadnica, po mogućnosti uvijek  koristiti djevičanska tla. Budući je za oslobađanje pokretnih zoospora iz sporangija ključna voda u tlu svaka mogućnost upravljanja razinom vode u tlu daje dobru priliku za kontrolu ove bolesti. Plodovi nakon berbe su veći izvor potencijalne zaraze i trebaju biti uklonjeni. Prema profesoru Gupti najosjetljivija faza za ostvarenje zaraze je fenofaza bubrenja pupova i tada treba izbjegavati svako fizičko oštečenje stabla. Schwinn (1965) je predložio upotrebu biljaka iz porodice kupusnjača ( Brasica) kao zelenog malča, jer su spojevi koje oslobađaju biljke iz ove porodice visoko toksični na gljivicu. Korištenje kemijskih preparata zalijevanjem debla ili premazivanjem rana se također koristi. Ukoliko se bolest primijeti u ranijoj fazi, moguće je očistiti zaraženi dio u razini tla i premazati ga fungicidima na bazi bakra, ili natrijevim cink-kloridom. Harris ( 1991) sastavlja listu fungicida koji mogu pozitivno dijelovati na smanjenje šteta od ove bolesti pa tako navodi : diflotan, dexon,maneb, kaptan, diklon, tiram,ferbam,acilalanin, etil, fosfonati, metalaksil i fosetil-Al. Rana i Gupta ( 1984), navode da Ridomil, Aliette i Euparen M, osim što inhibiraju proizvodnju sporangija i oospora mogu inaktivirati micelij u tlu, osim toga navode i da su mankozeb, zineb i antrakol u potpunosti uništili zoospore i umanjili održivost sporangija i oospora. Čini se da metalaksil i Al-fosetil pokazuju odlično preventivno djelovanje ali imaju i sposobnost liječenja, ako se primjene u početnim fazama razvoja vlažne truleži na korijenovom vratu. Ovdje se i upozorava da bi prekomjerna upotreba metalaksila u tlu može dovesti do razvoja otpornih sojeva gljivice. Harris ( 1987) je uspio na sorti Cox izliječiti lezije na korijenovom vratu upotrebom fosetil-Al. Budući da upotreba kemikalija uvijek za poslijedicu nosi i negativne efekte, sve više se radi na iznalaženju biološlih riješenja. Tako je Utkhede (1984) izolirao bakteriju Enterobacter aerogenes iz tla na voćnjaku u Kanadi, koja može inhibirati razvoj micelija a na nju nema negativnih efekata od strane Al-fosetila ili metalaksila, mankozeba ili herbicida. Gupta i Garg (1990) su otkrili i da Bacillus subtilis i E. aeragens u kombinaciji sa metalaksilom smanjuju rast P.eaetarum.
Uzgoj voćaka na otpornim podlogama bilo bi najoptimalnije i najjeftinije riješenje, ali istraživanja u ovom smijeru pokazuju nekonzistentne rezultate, jer se neke podloge u određenim agro-eko uvjetima pokazuju kao otporne a u drugima neotporne. Generalno su sjemenjaci otporniji od slabo bujnih podloga ali još iz selekcije nije izašla apsolutno otporna podloga.

SIVI SAVIJAČ PUPOVA (Hedya nubiferana)

Javlja se rano u proljeće sa početkom kretanja pupova. Napada različite vrste voćaka, a najčešće jabuku, krušku, dunju, šljivu, trešnju i marelicu, ali i ukrasno drveće. Imago ima raspon krila 18-20 mm. Glava i prsište su sivi a prednja krila crnkasto-smeđa na tri petine bazalne regije, ostatak krila je bijeli. Stražnja su krila siva. Ličinka je prvih osam dana žućkasta a zatim poprima zelenkastu boju i na svakom segmentu ima manje crne kvržice. Glava i prsište su sjajno crne boje. Biljke domaćini su najčešće jabuka, rijeđe trešnja, badem, marelice,šljive, mušmule, ribizle ali ide i na šumske vrste poput breza ili vrba. Imago može odložiti do 170 jaja.

 Jaja odlažu u cvjetne klastere a ponekad i na listove. Embrionalni razvoj traje 6-8 dana. Gusjenice prezimljuju u pukotinama korijena ili na aksilama pupova u malom svilenom kokonu koji je dug od 2-5 mm. Početkom proljeća u vrijeme kada pupoljci nabubre ona napušta skrovište i napada poluotvorene pupoljke. Isto tako može zapredati  mlade listove sa svilenim nitima i nagrizati  mlade listove. Pupa se nalazi u umotanim listovima a faza pupe traje 15-20 dana. Ima jednu generaciju godišnje a gusjenice se razvijaju oko 40 dana nakon čega prelaze u fazu pupe.  Jedna gusjenica može uništiti 2-3 cvijeta, koji izgledaju kao da su opaljeni mrazom. Kod nas  leptiri se pojavljuju u svibnju i lipnju, a jaja odlažu na lišće. Mlade gusjenice pojavljuju se u lipnju i srpnju, prave manje štete na lišću tijekom ljeta, a mogu praviti sitne grizotine na površini kožice  dozrelih  jabuka, što kasnije pogoduje razvoju plijesni i truljenju plodova.

KRUŠKINA MUŠICA ŠIŠKARICA ( Dasyneura pyri Bouche)

Štete od kruškine mušice na listovima

Kruškina mušica je štetnik koji nije predstavljao problem u intenzivnim nasadima krušaka, već se smatrao potencijalno opasnim samo u rasadnicima krušaka i na mladim stablima krušaka. Usporedo sa zabranom korištenja sredstava za zaštitu bilja iz skupine organo-fosfatnih materijala ovaj štetnik se počeo pojavljivati i u intenzivnim nasadima krušaka u sve većem broju, tako da ga posljednjih godina i mi u Slavoniji bilježimo gotovo redovito u periodu od sredine travnja do prve dekade svibnja u manjem ili većem opsegu. Vremenski gledano, pojavljuje se nekako uz cvatnju i po završetku cvatnje. Napada vršne poraste oštečujući listove a na mladim stablima u slučaju jačeg napada može zaustaviti porast mladih izboja. Slične štete na jabuci radi jabučna mušica šiškarica ( Dasyneura mali). Kada je riječ otpornosti pojedinih sorti krušaka na ovog štetnika tada možemo reći da su posebno osjetljive sorte Klapov ljubimac, Crveni Williams,  Boskova Bočica i Williams su umjereno osjetljive a Conferance i Passa Crasana nisu toliko osjetljive. Nasadi gdje imamo izražen jači porast vršnih izboja kao i mladi nasadi generalno su osjetljiviji na napad ovog štetnika.

Jaje je izduženo, žute boje ( 0,3 mm) i vremenom postaje crvenkasto. Ličinka je narančasta u početku, a kasnije postaje bijela, izražena je segmentacija tijela. Odrasla ličinka je 2 mm duga i razvija se u pupi koja je iste veličine kao i ličinka, cilindrična je, i smeđe boje.

Imago mušice - foto preuzet sa
http://www.inra.fr

Imago je sivo-crne boje dug 2-3 mm, kod ženki, aparat za odlaganje jaja može znatno produžiti veličinu. Imago ima kratak životni vijek za vrijeme kojega odloži do 30 jaja. Kruškina mušica prezimi kao pupa u tlu, a odrasli se oblici počinju pojavljivati oko cvatnje i počinju polagati jaja na mlado lišće. Nakon 3-5 dana izlegu se ličinke koje se nastavljaju hraniti na lišću. Napadnuti listovi mogu imati i preko 30 ličinki. Napadnuti listovi se uzdužno umotaju ( uviju) oko središnje žile. Rubovi napadnutih listova postanu kruti i mogu se lomiti a na sebi imaju crveno -žute gale, listovi na kraju pocrne i otpadaju. Nakon hranjenja unutar uvijenog lišća tijekom dva tjedna, ličinke prave izlazne otvore ( rupe), i spuštaju se na zemlju gdje se učahure u na dubini do 2 cm. Broj generacija varira ovisno o temperaturama i bujnosti vršnih izboja ali može ići do 4-5 generacija. Najštetnije su 2 i 3 generacija jer one korespondiraju sa najintenzivnijim porastom mladih vršnih izboja. Budući se pojavljuju na razvijenim listovima u periodu cvatnje, četo se dogodi da se zbog nihove male veličine lako  mogu ne primjetiti, pogotovo ako im je brojnost malena. Žute ljepljive ploče postavljene na krošnu stabala mogu biti korisne u praćenju populacije imaga. Simptomi na lišću se naravno lako prepoznaju, zbog svoga karakterističnog izgleda, ali za ovog štetnika nije razvijen prag odluke, pa se često koristi prag odluke za lisne uši, jer obadva štetnika napadaju vrhove izboja. O biološkim neprijateljima ovog štetnika se malo zna ali se pretpostavlja da ih nema puno jer su i ličinke dobro zaštićene u umotanom lišću tako da im predatori poput stjenica , bubamara i ostalih ne mogu značajno umanjiti brojnost. Budući ovaj štetnik do sada i nije bio tako čest, on se u programima zaštite gotovo i ne spominje, ali ako je intenzitet napada veliki, pogotovo u mladim i bujnijim nasadima, potrebno je provesti tretman sa nekim od organofosfornih insekticida ( klorpirifos), ali treba sačekati da prođe cvatnja, najbolje u precvjetavanju kako bi se umanjila populacija odraslih oblika i mladih ličinki koje se još nisu stigle zaštititi uvijenim listovima. Prvi slijedeći tretman treba se podudarati sa periodom odlaganja jaja slijedeće nove generacije.

KRUŠKINA ERIOFIDNA GRINJA ( Eriophyes pyri, Epitrimerus pyri (Nalepa))

Biljke domaćini su joj kruške i povremeno jabuke. Zimu prezime u kolonijama koje mogu dosegnuti preko pedeset jedinki. Prezime pod ljuskama generativnih i vegetativnih pupova. U proljeće napadaju mlado lišće uzrokujući njegovo motanje i pojavu crvenih, mjehurastih izraslina promjera 2-5 mm, koje nazivamo gale. Sa protokom vremena gale postaju smeđe i u konačnici crne, te otpadaju sa stabla. Pri jačem napadu bivaju napadnuti i cvjetna stapka te plodovi, koji postaju deformirani i prijevremeno otpadaju

Donja strana lišća koja je obložena sa hipertrofiranim dlačicama pruža utočište imagu, ninfama i jajima. Velike su samo 0,2 mm, narančasto-smeđe boje i ne mogu se vidjeti golim okom. Godišnje imaju dvije generacije, a najopasnija je prva, koja se u našim uvjetima pojavljuje od polovine travnja do početka svibnja. Druga generacija pojavljuje se u lipnju, a sredinom ljeta ženke odlaze na mjesta na kojima će prezimiti. U nasadima krušaka gdje su izostavljana zimska tretiranja uljnim sredstvima, uočava se porast napada ovog štetnika, a posebno zadnjih godina. Osjetljiva je na sumporne preparate, a posebno na sumporno vapno ili kalcijev polisulfid ( lime sulphur). Moguće ju je kontrolirati uz pomoć akaricida koji su registrirani za kruškinu buhu, i dozvoljeni su na kruškama. Moguće je koristiti i veće količine sumpora u vrijeme bubrenja pupova.

CRNA TRULEŽ NA ČAŠIČNIM LISTIĆIMA (SEPALAMA) JABUKA

 (Botryosphaeria obtusa)

Prošle godine u svim voćnjacima u manjoj ili većoj mjeri imali smo pojavu crne truleži na čašičnim listovima. Infekcija ovom gljivicom nastaje već u rano proljeće a pogoduju joj izrazito vlažni period od bubrenja pupova do cvatnje. Prva infekcija može nastati u trenutku razmicanja ljuskica na pupovima i prve pojave zelenih vrhova. Prošle godine ipak sam primjetio da se infekcija izrazitije pojavila na sortama Idared i Jonagold. Inače ovaj patogen može inficirati sve dijelove voćke ( deblo, izboje, listove, plodove). Kod rane infekcije na čašičnim listovima možemo kao prvi simptom primjetiti crvene mrlje koje od sredine postaju ružičaste te se kasnije čini kao da su okružene crvenim prstenom. Kako plod raste tako gljivica iz čaške prodire sve više u okolne dijelove ploda, pa starenjem može uzrokovati formiranje tamno svijetlih koncentričnih krugova odakle gljiva prodire sve do jezgre pa može uzrokovati i trulež sjemene lože pa takav plod dozrijevanjem prijevremeno otpadne. 

Na listovima bolest ima simptome koji se u stranoj literaturi nazivaju Frog-eye leaf spots simptom, ili simptom žabljih očiju, što možete vidjeti na slici .Bolest se pojavi sa simptomom male ljubičaste fleke koja se ubrzo proširi u kružne lezije veličine do 5 mm,koje vidite na slici pokraj. Simptomi se obično mogu primjetiti od 1-3 tjedna nakon precvjetavanja. Kako se lezije šire rubovi ostaju ljubičasti a unutrašnjost smeđi ili se u sredini javlja jedan svjetliji dio, pa sve podsjeća na žablje oči, te od tu potječe i kolokvijalni naziv ove bolesti. Optimalna temperatura za razvoj infekcije iznosi 26,6 C i neprekidno trajanje vlažnosti lista od 4,5 h.